Mudra žena putovala je planinama i u potoku pronašla dragi kamen. Sljedećeg dana upoznala je drugog putnika koji je bio gladan, pa je mudra žena otvorila svoju torbu kako bi s njime podijelila svoju hranu. Gladan putnik je ugledao dragi kamen i zamolio ženu da mu ga dade. Učinila je to bez oklijevanja. Putnik je presretan otišao dalje. Znao je da kamen dovoljno vrijedi da mu osigura blagostanje za čitav život. No, nekoliko dana kasnije se vratio kako bi vratio kamen mudroj ženi. „Razmislio sam“, reče. „Znam koliko je ovaj kamen vrijedan, ali Vam ga vraćam u nadi da mi možete dati nešto još vrjednije. Dajte mi ono što imate u sebi, a što Vam je omogućilo da mi date ovaj kamen.“

nepoznati autor